Domaćin je bio Medžlis Islamske zajednice Vitez a posjetioci su imali  priliku slušati teška i bolna izlaganja predavača koja su razarala dušu slušaoca. Predavači su se zahvalili na dobrodošlici i istakli da je majkama važna podrška koju su dobili od muftije travničkog dr. Ahmed-ef. Adilovića odnosno Islamske zajednice. One su kazale: „Mi još uvijek postojimo i tražimo istinu i pravdu. Prošlo je 20 godina a još uvijek nismo pronašli sve kosti naših ubijenih. Dvadeset godina majke, sestre, supruge i kćerke traže kosti svoje djece, braće, muževa i očeva razbacanih po bosanskim vrletima. Mole Uzvišenog Allaha da ih pronađu, pa da ih dostojanstveno pokopaju u Srebrenici i Bratuncu. Samo one znaju, najbolje jedna drugu razumiju, kako je bolno stajati nad otvorenom jamom, jamom bez dna i čekati kostur da ga izljube, da ga suzama operu, znajući da ga oživjeti ne mogu, iako to majčinska srca priželjkuju. Muslimani na ovim prostorima su doživjeli 11 genocida, a zahvaljujući majkama obilježeno je mjesto genocida u Srebrenici i Bratuncu. Napravljeno je veliko mezarje koje će podsjećati na dvadeseti vijek i na našu djecu koja su ubijena pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Naša djeca se u Srebrenicu ne vraćaju kompletna. Zločinci se nisu zadovoljili samo da ih ubiju već su se potrudili da i njihove kosti unište. Svaki čovjek koji se rodio ima pravo na život, ali ima pravo i kad umre da ima svoj mezar. Majke svakog dane legnu sa bolom a ustaju sa tugom jer još uvijek nisu pronašle kompletne kosti svojih sinova i muževa. Majke Srebrenice i Bratunca uvijek će govoriti o zločinu i uvijek prozivati zločince i neće im dati mira dok svaki zločinac ne dobije svoje ime i prezime kao što su i žrtve imale svoja imena i prezimena. Nama je ostalo da se borimo kako bi pomogli da naša omladina nešto nauči iz prošlosti da bi imala bolju budućnost“.

Alihodža Mirnes