Hvala Allahu i salavat i selam na Poslanika...

Uvaženi Reisu-l-ulema, predsjedniče Sabora Iz-e, cijenjeni gosti i prijatelji, draga braćo i sestre, esselamu alejkum!

Dobro došli na centralnu manifestaciju 505. Dana Ajvatovice! Dobro došli na vjersko-kulturnu manifestaciju sa najdužom tradicijom kod bosansko-hercegovačkih muslimana, koja traje – kao što se iz naziva može vidjeti – duže od pet stoljeća! Dobro došli na najveće dovište muslimana u Evropi!

Ovogodišnji Dani Ajvatovice trajali su puni mjesec dana, na teritoriji trinaest općina, sa preko 90 programskih sadržaja. Pored općina Muftijstva travničkog, određeni programski sadržaji izvedeni su u: Livnu, Duvnu, Zenici, Fojnici i Prnjavoru. Što se tiče programskih sadržaja, potrudili smo se da budu kvalitetni i interesantni, te da odgovaraju potrebi današnjeg čovjeka. Programske sadržaje izvodili su učesnici iz skoro svih krajeva Bosne i Hercegovine, pa i šire.

Koristim priliku da zahvalim svima koji su vodili brigu o organizaciji Ajvatovice od njenog ponovnog pokretanja 1990. godine do danas. Posebnu zahvalnost upućujem članovima Organizacionog odbora ovogodišnje Ajvatovice, sponzorima i učesnicima, te svima ostalim koji su doprinijeli organizaciji 505. Dana Ajvatovice.

Ove godine planirano je obilježavanje nekoliko godišnjica značajnih za naš narod i domovinu, od kojih ovom prilikom ističem dvije. Jedna je 400 godina od smrti Hasana Kafije Pruščaka (1544-1615.), prema ocjenama mnogih najznačajnijeg alima i učenjaka naših prostora u nekoliko stoljeća. Napisao je najmanje sedamnaest djela, zbog kojih je postao poznat diljem tadašnjeg Osmanskog carstva. Pored pisanja djela, bio je aktivan kao kadija, muderris i borac za svoju domovinu, a osnovao je i vakufska dobra: džamiju, medresu, mekteb, han i vodovod.

U djelu „Temelji mudrosti o uređenju svijeta“ on analizira stanje tadašnjeg carstva i ukazuje na slabosti u društvu i političkom uređenju, zbog čega ga nagrađuje Sultan Mehmed III. To bi trebala biti poruka našoj današnjoj inteligenciji da ne bude po strani aktuelnih dešavanja, nego da stručnim analizama i strateškim vizijama ukazuju na izlaz iz današnjeg teškog političkog, ekonomskog i moralnog stanja. Našim političkim predstavnicima to bi trebala biti poruka da prihvataju zdrave kritike i rade na poboljšanju stanja kako u našem narodu tako i u segmentu stabilnosti države i prosperitetne ekonomije. A našem narodu Kafijina poruka bi sigurno bila da nema mjesta indolendtnosti i očekivanju da se problemi sami od sebe riješe, nego da svaki pojedinac treba činiti ono što je u njegovoj mogućnosti i ozbiljnim radom i trudom doprinijeti prosperitetu zajednice.

Druga značajna godišnjica jeste 20 godina od genocida u Srebrenici, najvećeg stradanja u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Bošnjaci muslimani su tada – kao uostalom i tokom čitave agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine – stradali samo zato što su druge nacije i druge vjere. Bošnjaci su kroz višestoljetnu povijest – kada su bili apsolutna većina na ovim prostorima – pokazali da ne mrze nikoga zbog pripadnosti određenom narodu ili vjeri, poštivali su prava drugih i uvijek su omogućavali i poticali zajednički život i multikulturalnost. Nažalost, primjer Srebrenice nam pokazuje da su im to dušmani – dok im se ukazala prilika – uzvratili genocidom.

Ponovo nažalost, činjenica je da je do danas veoma mali broj zločinaca odgovarao za genocid u Srebrenici i slična zlodjela širom BiH! Također, činjenica je da su Bošnjacima uskraćena mnoga prava u manjem BH entitetu, da su diskrimirani u pogledu zapošljavanja, da se zastrašuju povratnici, da im se onemogućava nacionalna grupa predmeta u školama, da njih preko 300.000 nastoje izbrisati kao građane BiH, te da se i dalje, mirnodopskim sredstvima radi na etničkom čišćenju! Posebno nažalost jeste činjenica da Međunarodna zajednica ništa značajnije ne čini da zaustavi te negativne trendove i pomogne uspostavi pravednijeg društva i prosperitetnije države.

Iz svega toga, braćo i sestre, trebamo uzeti nekoliko pouka. Prvo, genocid i zločin ne smijemo zaboraviti, kako nam se više nikada ne bi ponovili! Drugo, našoj mlađoj generaciji moramo reći istinu i objasniti im šta se desilo nama, kako se ne bi ponovilo njima! Treće, naša vjera nas uči da ne tražimo osvetu, ali trebamo tražiti pravdu – i na ovom i na onom svijetu. Četvrto, ako hoćemo da opstanemo na ovom prostoru moramo raditi na jačanju svijesti o zajedničkim nam interesima, te da prevazilazimo lične i interese uskih krugova, zarad interesa naroda i domovine! Peto, ako hoćemo da realizujemo naše ciljeve i ostvarimo svoja prava, moramo biti snažniji i organizovaniji, a to možemo postići samo jedinstvenijim nastupom kada su u pitanju zajednički nam interesi. Šesto, i možda i najvažnije, držimo se principa naše lijepe vjere, imat ćemo sve – i dunjaluk i ahiret! Islam nas uči da budemo pošteni i čestiti, da radimo dobro a klonimo se zla, da drugima ne činimo nepravdu i da ih poštujemo, ali da tražimo da i oni poštuju nas!

Moto 505. Dana Ajvatovice jeste DOVOM I POSTOM KA DUHOVNOM UZDIZANJU. Danas, čini mi se više nego ikad, imamo krizu morala i duhovnih vrijednosti. Zato je izuzetno važno da svi radimo na ponovnoj izgradnji moralnih i duhovnih vrijednosti, naročito kod naše omladine. Umjesto da lutaju stranputicama alkohola, disko-klubova, igara na sreću, sportskih kladionica i ostalih zala, neka se okrenu pravom putu vjere, istine, morala, ljudskosti, čestitosti i poštenja. Pravu sreću možemo doživjeti samo ako živimo u skladu sa vrijednostima koje nam je propisao naš Stvoritelj, ne zato što je to Njemu potrebno – jer je On savršen, nego zato što nas voli kao Svoja stvorenja i što nam želi dobro.

O neophodnosti iskrenog obraćanja dovom našem Stvoritelju postoji više ajeta i hadisa, a primjer Ajvaz-dedine stijene nam zorno prikazuje kako veliki rezultat može biti od dove koja se iz dubine srca uputi Svemogućem. Stoga, iskoristimo ostatak mjeseca ša'bana i nastupajući mubarek ramazan da se iskrenim obraćanjem našem Stvoritelju i Obdržavatelju vinemo u duhovne visine i nadrastemo mnoge životne probleme, te ostvarimo istinsku sreću na oba svijeta! Ramazan mubarek olsun!

Budimo ponosni na svoju vjeru i tradiciju, jer se imamo čime ponositi!

Poštujmo i sebe i druge, pa ćemo i sami biti poštovani!

Čuvajmo i unapređujmo našu domovinu, pa će nam svima biti bolje!

Molim Uzvišenog da tako i bude!

Amin, vesselamu alejkum!!