Ta burna prošlost domovine omogućila joj je da svu svoju raznolikost u kulturi pretvori u nacionalnu snagu. Bosna i Hercegovina pomiruje i stapa razlicita porijekla u jednu toplu, a itekako dinamičnu atmosferu. Ovdje, u našoj domovini, vlada jedan nevjerovatan vjerski suživot, kojeg Bosna i Hercegovina doživljava svaki dan zajedno sa svim svojim crkvama, džamijama i sinagogama. Činjenica da, iako su u prošlosti postojali mnogi konflikti, sukobi i nesuglasice, ne mijenja činjenicu da je Bosna zemlja duge, lijepe, bogate i raznolike tradicije koju i sama nastoji da njeguje. Iako je tradicija individualna za svakog od nas i svako od nas je tumači na sebi svojstven način, svi mi smo dio jedne iste bosanske tradicije. Ona je od velike važnosti jer nam daje osjećaj identiteta i pomaže nam da se, bar malo i na neki način, povežemo sa svojom prošlošću. Za naš identitet, moj, tvoj i identitet svakog ovdje, zaslužni su naši očevi, djedovi i pradjedovi. U Bosni je mater, u Bosni je otac, u Bosni je tvoja čaršija, tvoja avlija, tvoja kuća. Ovdje će ti svako pružiti ruku kad padneš, naši smo. Ovdje su ljudi insani. To je Bosna. Osim što će ti pružiti ruku, sješće i popiće šoljicu kafe sa tobom. Ispijanje kafe, sam ili u društvu, u ovoj zemlji je tradicionalni običaj kojeg ljudi svakodnevno praktikuju i naravno sve to uz dobro raspoloženje ili kako bi se to ovdje u Bosni reklo, uz "ćejf". Ćejf je bosanski i nigdje se ne doživljava kao ovdje. To je jedna posebna radost, veselje i uživanje. Baš zbog toga, ta jedna bosanska kafa će se ispijati satima, sve dok svako ne ispriča šta ima. Poslije duge priče, o ko zna više čemu, insan i ogladni, a glad ovdje ne predstavlja problem, jer kuhinja bosanska je raznolika. Ovdje se pečeno meso, kuhano povrće i hljeb spajaju u mnoštvo ukusnih jela koje s merakom jedemo i uživamo u svakom sljedećem zalogaju, kao da je prvi. I ne znam kako pored svega ovoga mogu da kažu da je Bosna zemlja gdje ljudi šute i postaju nijemi. Ne brinu o sebi i o svom, jer nemaju o čemu. Postaju marionete čije konce vuku neke imaginarne sile nevidljivih ruku. Kažu da je Bosna zemlja koju ljudi napuštaju i ostavljaju, gdje ljudi odlaze. Odlaze i ne okreću se, jer nemaju za čim. Ionako je sve uništeno, ionako su sve uništili. Za čim da se osvrnu? Kako bolan nemaju za čim, kad svaki ćošak ove domovine ima priču da ispriča, pjesmu da ti otpjeva i ima svoju dušu kojom te miluje. Bosna ima veliko srce i u tom srcu za svakog uvijek ima mjesta. Raširenih ruku dočekuje svakog i pruža svakom dobrodošlicu svim svojim zelenilom i svim svojim ljepotama na kojima nimalo nije štedila. Zato što je zemlja raznolikosti, u njoj ima mjesta i ljubavi za sve i kad god zatreba.

Bosna je zemlja gdje ljudi pored svih muka i tegoba, ostaju nasmijani i vedri. Bosna je zemlja gdje ljudi pjevaju pjesme, igraju folklor, druže se i šale. Ovdje ljudi ne gledaju na različitosti među njima, nego na jedno zajedničko, a to je upravo domovina. Ovdje ljudi čuvaju zajedništvo i održavaju svoju tradiciju. I trebamo da, sve ono što nam je pružila i što nam pruža ova zemlja, čuvamo od zaborava i onoga što budućnost donosi. I trebamo da čuvamo našu kulturu, historiju, običaje i tradiciju. U Bosni je sloboda, ma kolilo dušmani govorili da nije. Sunce je svugdje isto, ali neće ti nigdje s'jati kao ovdje. Pa neka se nadmeću kiša i sunce i neka prkose jedno drugom, ono je ipak najsjajnije ovdje, u Bosni. Ni mjesečina ti neće isto pomilovati lice. Ovdje je sve naviklo na tebe, a i ti na sve to. I zato nikad ne reci da je nije bilo i da je nema, a ona ti suprotno govori sa svim svojim svjedocima, svim stećcima i spomenicima. 

 I kako ne biti ponosan na sve ovo? Kako ne biti ponisan na ovo mjesto, mjesto koje se zove domovina? Kako ne biti ponisan na sve ono što ona nosi sa sobom i bez imalo škrtosti nam pruža? Kako ne biti ponosan na ljude u Bosni, nakompliciranije i najsložnije ljude na svijetu? Kako ne biti ponosan na Bosance koji nisu sasvim slučajno tako tvrdi, a toliko meki? 

Ovo sve je Bosna i Hercegovina, moja domovina, moj identitet i moja tradicija. Kad smo svi na broju, ta ista domovina je sretna. Onako kako ona čuva tebe, čuvaj i ti nju. Budi prkosan i uporan, brani svoje, čuvaj i pazi. To je tvoje. To si ti.

Dženita Topčić

Mješovita srednja škola ,,Gimnazija” Bugojno