Trećenagrađeni rad na konkursu za najbolji literarni rad u okviru "515. Dana Ajvatovice"

25 Juni 2025

Domovina, identitet i tradicija

Bosna i Hercegovina – ta divna, ponosna zemlja u srcu Balkana, sa srcem većim od svojih granica. Na raskršću Istoka i Zapada, između planinskih masiva i smaragdnih rijeka, rađala se kroz vijekove zemlja čija duša nikada nije pokleknula. Domovina – riječ koja nije samo geografija, već osjećaj, pripadnost, krv što teče venama svakog njenog sina i kćeri.

 

Naš identitet nije samo ime u dokumentu. To je miris kahve ujutro, to su bajramski kolači, slavske svijeće, ezani i zvona, stari ćilimi, saz u ćošku sobe i stara narodna nošnja sa zlatnim koncem. Identitet je i jezik kojim se majka obraća djetetu, onaj milozvučni, meki, dragocjeni bosanski jezik – koji se ne gubi ni kad odeš daleko, jer ga uz sebe nosiš kao molitvu. Naš identitet oblikovali su burna historija i bogata kultura – od srednjovjekovne Bosne i kralja Tvrtka, do savremenih generacija koje sanjaju isti san – bolju i pravedniju Bosnu i Hercegovinu.

Tradicija je naš korijen. Bez nje bismo bili kao stablo bez sjene. U našim domovima i danas mirišu stare kuhinje – sogan-dolma, japrak, hurmašice, cicvara, sarma i pogača iz tepsije. U njima se miješaju mirisi novih vremena, ali glasovi starijih generacija još uvijek šapuću između zidova. Tradicije nisu samo stari običaji – one su živa veza s našim precima. To je kad se obučeš u narodnu nošnju i osjetiš ponos. To je kolo koje igra cijelo selo. To su stari zanati – kujundžije, kazandžije, opančari – koji svojim rukama čuvaju historiju. To je ćilim koji nije samo tkanina, već priča u bojama. To su prvi harfovi i prve molitve koje šapatom učimo, dok nam stariji prenose mudrost kroz riječ i vjeru, to je prva pjesma naučena uz saz ili harmoniku i to su naše prve rečenice koje zapisujemo na papiru, dok učimo jezik svojih predaka i slova što čuvaju našu priču.

Biti Bošnjak znači imati srce veliko kao Prenj, biti blag kao Neretva i čvrst kao Drina. To znači voljeti domovinu i kad ti je teško, kad te ne razumiju, kad odeš preko granice – jer zavičaj se ne zaboravlja. Patriotizam nije samo zastava i grb, to je ljubav prema komšiji, poštovanje prema prošlosti, i vjera u budućnost.

Naš narod je preživio mnogo – ratove, podjele, nepravde. Ali opstali smo. Jer nas veže ono nevidljivo, ali snažno: ljubav prema domovini, osjećaj pripadnosti i ponos zbog onoga što jesmo – ljudi s dušom, sa stidom i dostojanstvom. Još uvijek ima onih koji, poput sokola sa studenih stijena, bdiju nad ovom zemljom i vjeruju da će doći bolji dani – oni koji, poput velikog Safveta-bega Bašagića, nose u srcu misao da „još Bošnjak živi, mrijet mu se neće, dok se Zemlja oko Sunca kreće“. Zato ne dajmo da nam iko oduzme ono što smo vjekovima čuvali – svoj identitet, svoju tradiciju i svoju domovinu. Nismo mi narod koji zaboravlja svoje velikane, niti narod koji mirno posmatra kad mu žele uzeti ono najsvetije – ime, čast i korijene. „Dosta slatkih prespavasmo snova, dosta ljutih preboljesmo rana“ – i zato danas znamo ko smo, odakle dolazimo i kuda želimo ići.

Dokle god postoji ijedno srce koje za Bosnu i Hercegovinu kuca iskreno – ona će živjeti. Prkosna. Lijepa. Vječna. Jer ona nije samo zemlja, ona je zavjet, ljubav i sjećanje koje se prenosi kroz stihove, kroz borbu i kroz ponos – „našoj majci na radost i diku“.

 

Sara Tataraga

Čitano 786 puta