Jedan od dobrih, iz ljubavi prema narodu i zemlji svojoj, skrušeno je zatraži od Onog što put svake kapi i spoznaje određuje. Da potekne i žedne napoji. Baš kao što četrdeseti dan božanski dušu nerođenom udahnu, On reče budi. Nepojmljivo običnim smrtnicima, u četrdesetu zoru se desi. Iz utrobe zemlje bosanske stiže snažna poruka sa nebesa. Bosana, Bosona, Bosna od vode si nastala i u srcu svom beskrajnu milost sa radošću prihvati. Četrdeset dana prođe u jednom trenu, a trenutak potraja stoljećima. Krvlju i suzama, nepresušnom željom od mržnje dušmana, brižljivo i hrabro sačuvana. Iz ljubavi nastala, dok je ljubavi i nje će biti.
Okupiše se oko nje, znani i neznani, stari i mladi, sretni i nesretni, dlanovima nebu okrenutim. Da zatraže i daju, ono šta imaju, a imaju puno, čisto srce i veliku dušu. Dobri Bošnjani za drugo i ne znaju. Blagi vjetar u ranu zoru podiže svaki cvijet i svaku vlat trave, nježno milujući bijela lica. Nagizdani konji vranci, ponosnim topotom mahalskom kaldrmom probudiše uspavane. Crveni fesovi sa zlaćanim kićankama i šarene iskerane šamije živnuše i razmiliše odabranom dolinom. Opijeni mirisom bijelih ljiljana ponos bosanski da pokažu. Njihova tijela i duše više žeđ i umor ne osjetiše, samo mir i sreću. Srca im snažnije zatreperiše u tihom žamoru, prateći zeleni bajrak. Od istog rebra nastali, jato ljudi kao jedno tijelo i jedna duša, ujediniše se u dobru. Prigrliše svoju sudbu i prepustiše se vječnosti.
Otrgnuta kap spoznaje sa izvora čistu kapljicu duše je pronašla, pa sjedinjena sa njom snažna bujica postala. Kroz nepregledne bosanske planine i sićušne krte kamenčiće, duboke bistre rijeke i plitke zamućene potoke, plodne zelene oranice i puste prašnjave pustinje, kroz prostran um i tijesan svijet... Svoj put dobra davno je pronašla i drugima da slijede staze utrla. Koliko li tog dobra lebdi između ova dva svijeta i čeka dan odabrani, jedna kap na vagi djela bi prevagnula, jedna iskra svjetlosti mrkli mrak vječno ugasila. Nije li život na ovom svijetu tananiji od paukove svile što drhti na povjetarcu? Budi onda to što jesi, čvrsto stojeći na jedinoj zemlji svojoj, čistom vodom napojenom i dovom dobrih sačuvanoj.
O, dobri dede! Tvoj put satkan ljubavlju i željom davno je počeo. Dok je svijeta i vijeka neće završiti. Drugi će tvojim zemaljskim stazama koračati i vječnu ljubav dalje širiti. Istinsku ljepotu, napola skrivenu, povremeno će samo odabranima otkrivati. Da o njoj kazuju, slave i prenose na nova pokoljenja.
To je suština, čuvati tradiciju, identitet, domovinu, najveće dobro u nama. Dobro će vječno trajati i uvijek nad zlom pobjeđivati, zar kap može čisti izvor da zamuti?
Amila Švraka