Na musalli Varošnica u Jajcu upriličen je program ispraćaja 24 konjanika na 514. Ajvatovicu predvođena načelnikom općine Jajce, Edinom Hozanom i bajraktarom konjanika MIZ Jajce  Mersudinom Imamovićem.

Plato kod džamije u Karauli kod Travnika jutros je bio ispunjen konjanicima koji su prema tradiciji staroj više od 500 godina, krenuli put prema Donjem Vakufu i Pruscu, kako bi učestvovali na centralnoj svečanosti mnifestacije "Dani Ajvatovice"

U okviru manifestacije "Dani Ajvatovice" danas je u Donjem Vakufu položen kamen temeljac za izgradnju poslovno-edukativnog centra MIZ Donji Vakuf. 

Muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović poručio je da brojna dovišta širom domovine otvaraju stranice za bolji život ljudi u ovome svijetu. Naime, u okviru manifestacije "514. Dani Ajvatovice" muftija Smajlović danas je u Plavoj džamiji u Donjem Vakufu kazivao hutbu. Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni i Hercegovini, duboko ukorijenjeno u identitet Bošnjaka.

Tradicija, identitet, domovina - Vezirovo slovo o ljubavi

 

Koraci koji nekamo odlaze, zauvijek pamte put kojim su došli. Travničkom čaršijom vezli su se posljednji dani koje pamtim s učeničkim ambicijama na leđima. Sanjala sam snove gdje neprestano cvjetam. Čak, danonoćno, što nije bilo obično za jedan cvijet. Jutra bi mi budio hladni vjetar vlašićkih visina, a mrklim noćima bi odzvanjale neke tišine koje sam iznova i iznova htjela da proživljavam. Tihe, mladalačke patnje. Plavom rijekom plovile su tajne dosanjanog vremena koje su mojim mlađahnim godinama bile blagodat, a i sudbina. Nemogućnost odricanja, vječno prisvajanje i poneka životna predrasuda koja ubrzo nestane. Odrasti u harmoniji travničkog življenja, znači pronaći i zauvijek voljeti sebe. Takvog, svog sebe. Poljem izniklog vremena procvale su obznane kojima se spašavam od bilo kojeg ljudskog nemara i hira. Tada neznano pero, milovalo je istinu o sreći, ali nije bilo sretno. Nemjerljiva suprotnost čiji je krajnji cilj bio utjelovljenje i jedinstvo tijela i duha.  Sanjala sam snove o zambaku, o domu i vlastitom rodu. Nisam se budila. I ne bih, nikada.

Tradicija, identitet, domovina
 
 
Nadnesoh se na besjedu, historijsku knjigu, koju seharom zovu. U sebi je sažela duboku priču. Ispred rijeke, na rastrganoj klupici, sjede i poče pisati, ona, koju Drinom zovu. Kuća kraj puta nešto joj uzmirisa, vrati joj se sjećanje na onu koja abdest-lice ima, koja je halvu pravila i pričala joj o jednoj Bosni, koju dunjalukom zovu… Ruka joj zadrhti. Glas utihnu. Žena, pod čijim nogama je džennetska livada je nekad ljubila i sjetom joj govorila kako je svog sina isto tako u tu ruku poljubila, gdje je časno usnuo. Sa ranim sabahom, veze blago u cvijetnom dezenu, prekriveno suzama. Njima je svjedok i svaka munara ukopana u zemlju sa napisanim ovozemaljskim imenom, da kožu može prepoznati, kad ustane nanovo.
Stranica 2 od 79