U ime domaćina promocije, JU Gradska biblioteka Travnik, prisutnima se obratila prof. dr. Amela Bajrić, izrazivši zadovoljstvo što je ova ustanova imala priliku da po drugi put ugosti Zehrudina ef. Hadžića i bude domaćin promocije njegove knjige.

Zehrudin Hadžić rođen je 1978. godine u Jajcu. Trenutno je na funkciji glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice u Jajcu. Tokom svih godina koliko vodi ovu instituciju, ostavio je dubok trag u zajednici Bošnjaka u Jajcu, Jezeru i Šipovu. Njegovo djelovanje pokriva mnoge sfere od društvene i političke do izdavačke, istraživačke i drugih važnih aspekata života.

Dr. sc. Kemal Avdagić, direktor Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku, govorio je o knjizi kroz prizmu lične interpretacije, ističući misao da je „ljepota u oku posmatrača“, čime je naglasio subjektivnu dimenziju doživljaja Hadžićevih zapisa.

Akademik Enes Karić predstavio je djelo iz pozicije jednog od prvih čitalaca i recenzenata prvog izdanja. Povezujući sadržaj knjige s autorovim djetinjstvom, ali i s izazovima današnjice, akademik Karić je naglasio univerzalnost i dubinu tema koje Hadžić otvara – od unutrašnjih duhovnih dilema do šireg društvenog konteksta.

Autor knjige „Svjedok kazivanja“ koristi svoj specifičan stil i interpretaciju da bi čitaocima približio i osvježio razumijevanje trenutnog stanja u društvu te položaja pojedinca unutar njega. Njegovo djelo istražuje i reflektira kako negativne, tako i pozitivne aspekte koji oblikuju naše svakodnevne živote.

Naslov knjige nosi duboku simboliku i može izazvati različite reakcije kod čitalaca. Riječ „svjedok“ sugeriše odgovornost i težinu uloge, dok „kazivanja“ obuhvata raznovrsna pripovijedanja o događajima, iskustvima ili ranije napisanim tekstovima.

Knjiga ima blizu 240 stranica, a unutar nje su tekstovi podijeljeni u četiri ključna žanra ili tematske cjeline. Prva cjelina nosi naslov „Promišljanja“ i nalazi se na početku knjige. Ona obuhvata kratke, ali snažne emotivne zapise koji reflektuju ono što je dotaklo misli, srce, razum i dušu Zehrudina Hadžića, kao i njegova svakodnevna iskustva.

Drugi dio knjige, nazvan „Osjećanja“, donosi tridesetak pjesama i lirskih tekstova autora. Ovi poetski radovi uglavnom se bave ključnim trenucima i prijelomnim situacijama ljudskog postojanja. U ovoj zbirci Hadžić se otkriva kao pjesnik koji pažljivo balansira između svojih misaonih refleksija i poetskog izraza.

Treći dio, nazvan „Obraćanja“, donosi govore i nastupe Zehrudina Hadžića, od kojih su neki bili predstavljeni kao hutbe ili vjerske besjede. Ovi tekstovi su usmjereni na razne teme, događaje i mjesta, uvijek s poštovanjem prema prisutnoj publici.

Novo dopunjeno izdanje knjige donosi i četvrto poglavlje nazvano „Posmatranja“ koje predstavlja svojevrsni prijelaz od unutarnjih razmišljanja ka objektivnijem uvidu u pojave unutar bošnjačke zajednice, a pisano je s namjerom da se stvari posmatraju ne iz perspektive učesnika, nego iz neutralnije, promatračke pozicije. Autor pokušava kroz ovo poglavlje izgraditi distancu, pišući bez emocija i ličnih osjećanja, iako, kako sam priznaje, čovjek ne može protiv svoga karaktera niti može biti u potpunosti ravnodušan.

U „Posmatranjima“ Hadžić promatra ljude, vremena i terete koje neki pojedinci nose – u društveno-političkom, vjerskom i humanitarnom kontekstu. Kroz ovaj dio knjige on priznaje da je najteže, ali i najvrednije iskustvo ono koje čovjek doživi na vlastitoj koži – jer boli, ali se ne zaboravlja. Oslanjajući se na misli pisca Amina Maaloufa, autor promišlja o tome kako su bogatstvo i moć često neprijatelji zdravog prosuđivanja, te naglašava važnost poniznosti kao vrijednosti koja vodi ka istinskom bogatstvu – duhovnom i ljudskom.

Autor knjige se na koncu zahvalio svima koji su prisustvovali i time uveličali promociju, a potom se osvrnuo na razvojni tok svog književnog puta. Istakao je da je prva knjiga „Kazivanja“ bila pisana sebi, iz potrebe da se suoči sa stvarnošću koju nije mogao ignorisati, dok je „Svjedok kazivanja“ pisana drugima – iz pozicije onoga ko je postao svjestan da ima pravo i dužnost svjedočiti o onome što je prethodno kazivao. Dopunjeno izdanje knjige, sa poglavljem „Posmatranja“, predstavlja autorov pokušaj da dublje razumije pojave i ljude oko sebe – ne kao akter, već kao promatrač.