Muhammed a.s. učitelj i odgajatelj duše

11 Februar 2014

 

Poštovani Reisu-l-ulema i zamjeniče,
uvažene ekselencije,
braćo i sestre,
poštovane kolege,

 

Razmišljajući o temi ''Muhammed a.s. učitelj i odgajatelj duše'', osjetio sam nesigurnost, bojazan, strah i nedostatak iskustva. Pišući ovaj referat našao sam se pred izazovom sumnje u ograničeni uspjeh. Nakon što sam se pažljivije predao ovom radu, daljnim istraživanjima sam popunio prazninu i odagnao nedoumice. Kako ne polažem pravo autoriteta i specijaliste iz oblasti naslova teme, pitam se, šta je pozitivnije za ovaj rad, greška u prekomjernosti ili greška u oskudnosti? Osjetio sam da ni na prvu ni na drugu grešku nemam pravo. Predamnom je stajala obaveza sredine, jer je islam vjera srednjeg puta.

Muhamed, Ahmed, hvaljenik, slavljenik, najavljeni Poslanik, poziva islamu a islam je put istine, put sklada, harmonije duše i tijela, duhovnog i materijalnog, vječnog i prolaznog, vidljivog i nevidljivog, višeg i nižeg, uzvišenog i profanog.

Poslanik islama se pojavio na Arapskom poluotoku, pustinjskom prostranstvu, među stanovnicima nomadske duše. Iako pustinja predstavlja neplodna prostranstva, u njenoj vrelini se krije život, čija je potreba za vodom, simbolom života, vidljiva na svakom mjestu. Kao što pustinja ima potrebu za vodom, tako uzavrela duša osjeća potrebu za duhovnim smirajem i rashladom. Kao što voda oživljava pustinju, dajući joj život, tako Objava, čovjekovu dušu čini smirenom, sretnom, i zadovoljnom. Na prostoru u kojem se najmanje očekivao, razvio se kako organski tako i duhovni život.

Potvrda fizičkog života čovjeka je rad njegovog srca, a potvrda njegovog duhovnog života je otkucaj srca duše. Srce duše se ne vidi očima tijela, ono se osjeća, vidi očima duše koje dosežu daleka prostranstva Božije milosti, rahmeta i upute jer oči duše nisu izložene utjecaju fatamorgane, ovozemnoj lažnoj nadi u spas, kao oči tijela.

U osnovi i svojoj konstituciji čovjek je dualističko biće, satkan od duše i materije. Naglašavajući materijalnu narav bića, instistira se na nižem i profanom u čovjeku, onom što teži zlu. Mada duša, primarno teži uzvišenosti, usrećenju i zadovoljstvu, ona u određenom stupnju navodi na zlo. 'Doista, duša na zlo navodi.'(Kur'an:12/53) Tu dušu Kur'an oslovljava kao emaretun bi ssuu'- 'duša destruktivnog naboja'. A viši stupanj duše, njena svjesnost, nazvana je dušom koja se stalno propituje, prekorava - levvame, to je ona duša koja uz pomoć meleka, vodi trajnu borbu, suprostavljajući se tako duši koja na zlo navodi.

Duša u miru je duša koja je strasti savladala, i nije više uperena protiv sebe, ona je mutme'inne, to je duša onih koji su dosegli stupanj najviši. Kur'an joj povlaščuje riječima: ''O ti smirena dušo vrati se svome Gospodaru sretna i zadovoljna...''(Kur'an:89/27-28).

Stupnjeve, mertebe i deredže čovjeka, Objava različito klasificira. Razlike među stupnjevima su veće na budućem svijetu nego na ovom. Bog ljudima govori i navodi usporedbe da bi o njima razmišljali. U ajetu o svjetlosti više se govori usporedno nego izravno: ''Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava...' (Kur'an: 24/35). Primjer Allahove svjetlosti je primjer udubine u zidu. U prenešenom značenju za neke mufesire udubina simbolizira grudi vjernika a kandilj u udubini je srce njegovo a svjetlost kandilja je svjetlost vjere koja čovjeka vodi njegovom spasenju.

Kur'an veli:''Nisu slijepe oči, već slijepa su srca u grudima.''

(Kur'an: 22/46).

Za Ebu Bekra Poslanik a.s. veli:''On vas nadmašuje, ne velikim postom i molitvom, već nečim što je učvršćeno u srcu njegovom.''

Uputa Božija je u srcima vjernika. Ona je istina. Istina je cilj znanja, a znanje i istina su svjetlost, koje su nasuprot tami, neznanju i zabludi.

Sklad ljudske duše i srca odražava puninu čovjekova bića. Tim činom se potvrđuje čovjek kao najodabranije biće, stvoreno u najljepšem obliku, odnosno, uspravljenju. Kada su Arabljani kazali:''Mi imamo vjeru.'' Rečeno im je:''Vi nemate vjeru, nego kažite:''Mi se pokoravamo'', jer vjera još nije ušla u vaša srca.'' (Kur'an: 49/14). Ovaj ajet zorno svjedoči ljestvicu redoslijeda u islamu. Pokornost bez vjere je nizak stupanj a vjera i pokornost su viši stupanj čovjekovog bića. U tom skladu se reflektuje ljudsko namjesništvo na Zemlji.

Poslanik odgaja čovjekovu dušu, učvršćuje je u vjerovanju, moralu, dobrim djelima i plemenitim vrlinama. On je poslan da upotpuni ljudsku narav na Zemlji. Ne samo da je učitelj i odgajatelj duše, on je i milost svjetovima. On je Božiji dar čovječanstvu radi postizanja savršenstva na Zemlji. Postizanje ovog cilja utemeljuje na Objavi, osjećaju duše i srca, tragajući tako za tajnama svijeta, a najveća tajna čovjeka je njegova duša.

Poznavajući složenu ljudsku narav i vibracije čovjekove duše, Poslanik islama obligatne dužnosti čini poželjnim, tako da onaj koji ih primjenjuje, nema osjećaj tegobe, nego naprotiv, ima osjećaj radosti i ponosa. Ta radost i ponos se osjeća dušom, to je odgojena duša. A nekada Poslanik u svojim metodama ima stil upozorenja, znajući, da i ono daje rezultate, jer je čovjek stvoren slabašnim i boji se, dok nekada Poslanik daje precizno objašnjenje po nekom pitanju i zbog objašnjenja čovjek se pridržava tih principa.

Pored izvršavanja obligatnih dužnosti neke vjerničke duše iskazuju potrebu za duhovnom meditacijom, zikrom. Takav pristup opravdavaju dostignutim stepenom odgoja duše i željom za zadobivanjem Allahove milosti i šefa'ata Božijeg poslanika. Za lični duhovni zanos, ašk duše, nalaze potvrdu u kur'anskim ajetima i brižljivim uputama Poslanika. U duhovnom smislu takav izražaj duše se razumije kao kontinuirano sjećanje Allaha, zikr srcem, odnosno, izgovaranjem i veličanjem imena Allaha, zikr jezikom, dok se ritualno i kolektivno udruživanje srodnih duša, halka, razumije kao potpunije predanje u slavljenju Allaha.

Različite metode pristupa Poslanika ljudima imaju za cilj da se u što većem broju pridržavaju Upute kao svjetlosti koja je sretnost ovog života i spas budućeg.

Poslanik Muhamed a.s. milošću je Božijom blag prema svojim sljedbenicima, moli za njihov oprost, savjetuje se s njima. Naloženo mu je da nadahnjuje vjernike kako bi nadvladali sva iskušenja ovog svijeta.

Iz ljubavi i zahvalnosti prema Poslaniku odgojena pjesnička duša je iznjedrila stih:

Kad ti dođoh do mezara ja resulallah

Kad ti duša selam nazva ja habiballah

Poštovana prisutni! 'Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi, i prizivajte mu mir.'

Muftija travnički

mr. Nusret Abdibegović

Čitano 2260 puta
All for Joomla All for Webmasters