srijeda, 01 Juli 2020 - Muftijstvo travničko

Vjerom i tradicijom do harmonije u društvu i prirodi

 

Haljina za maturu je, već odavno, bila spremna. Ometala mi je koncentraciju dok sam spremala svoje zadnje testove, noći u kojima sam ostajala budna, jer sam brinula o prosjeku, živjeći sa ubjeđenjem da je posljednja godina školovanja najbitnija za upis na fakultet, a zapravo sam samo intenzivnije osjećala blizinu nečeg novog i nepoznatog.

Bošnjak

Par mjeseci nakon smrti nane Hate, lijepa bijela kućica, u kojoj je ona do tada živjela, dobila je nove vlasnike. Kuća se nalazila odmah pokraj naše i svaki put kada majka i otac primijete da sam nestala znali su gdje će me pronaći. Međutim, dolaskom novih komšija puno toga se promijenilo. Imala sam tek šest godina i neke stvari nisam razumjela, ali vremenom mi je sve postajalo jasnije. Prvi put komšiju Hasana sretosmo dok smo se otac i ja vraćali iz prodavnice. Pred avlijom su stajali on, njegova žena i djevojčica mojih godina, za koju sam kasnije saznala da se zove Sara. Nešto ili nekog su čekali. Otac me uhvatio za ruku i mi im priđosmo. 

Dragi dnevniče,

Znaš li šta znači biti očajan? Ne govorim o patetičnim ljudskim problemima, govorim o istinskom razočarenju. Govorim o onoj vrsti razočarenja koja vas tjera na suze. Kad nešto toliko volite i želite, međutim, nebitno koliko jako se trudite ići prema naprijed, ostajete na istom mjestu, nepokretni. Možda ove riječi tebi ne znače ništa, ali one meni znače apsolutno sve. Nekad sam sebi kažem, '' Ustani! Probudi se, pa ti imaš ono što se traži! Iskoristi to.''