Drugonagrađeni rad na konkursu za najbolji literarni rad u okviru 511. Dana Ajvatovice

29 Juni 2021

Na temeljima tradicije u sretniju budućnost

U staroj rezbarenoj bosanskoj sehari čuvalo se svileno, zlatnim nitim tkano djevojačko ruho, baš kao što se stoljećima u našoj Bosni čuva i njeguje bosnjačka tradicija i adet. Čuva se prkosno i srčano, u dubini duše da se ne skrnavi i pohaba.

 


Slika nane, Bošnjakinje, u šarenim cvijetnim dimijama, sa keranom šamijom na glavi, pokojim slučajno ukazanim sijedim uvojkom i pletenicom, rumenih obraza, kako korača avlijom u nanulama, tek što je uzela abdes svakom u nas budi sjećanje. Na naninoj mudrosti pozavidjeli bi brojni svjetski znalci i političari, jer svaka njena bora krije crticu životnog iskustva. Morala je nana svoje porodično gnijezdo ljubomorno čuvati politički i mudro voditi i odgajati. Eh, baš ona nam je čuvala i njegovala naše adete i običaje, dok je sapličući kose svojim sčerama, sapučući kako se čuva bosanski ponos i dostojanstvo. A naše dide, s bilicom na glavi, padajući Allahu na tle, vodili su računa da sve u kući bude onako kako nam je dragi Allah naredio.


Ustajalo se ranom zorom, abdestilo hladnom izvorskom vodom na kamenim koritima, pa se namaz obavljao. Svi, bez iznimke. A onda bi se dovilo. Znali su dedo i nana da je dova naše najjače oružje pa se Allahovom voljom i kroz našu tradiciju i običaj dova očuvala u najrazličitijim životnim situacijama i do dan danas. Sjećalo se Allaha i dovilo u radosti za bereket i nafaku, ali i u tuzi, kad je insan kaharana. Dovilo se za zdravlje i ozdravljenje, za oprosti grijeha, zaštitu i za Džennet. Dovilo se za pojedinca i zajednicu, za brata i za komšiju.


Bez tradicionalnih običaja teško da su se održavale i svadbe, propratio dolazak mlade u kuću. Kako ce mlada da prag pređe, a da se pod desnu ruku ne poturi Kur'an kao životna vodilja, iznad glave ne izlomi friška pogača za nafaku, napita medom i mlijekom za slatkoću i rahatluk u životu?!

 

Ni rođenja djece nisu prolazila bez tradicije, ni useljenja u kuću a ni drugi važni životni momenti. A posebnost se naravno uvijek ogledala u najsvetijem i najljepšem mjesecu u godini, mjesecu ramazanu. Ne možemo zapostiti dok kuća ne zablista i ne uzmiruhne, pa kad se i zaposti, na iftarima se moraju naći razna ukusna bošnjačka jela, dolme i sarme, buredžici i džulbastije, boranije i čorbe.. i onda zasladiti sa rahatlokumom, crnom kahvom i džul šerbetom kad bi se teravija sklanjala. Za bajram, u čistoj i mirisnoj svečanoj odjeći, sretni sto su doživjeli jos jedan ramazan i priliku za iskup, u krugu svoje čeljadi i unuka, uživali su nene i dedo u bajramakoj baklavi, opet usput udjeljujući zrna mudrosti za sofrom.

 

Kako su djeca rasla, izrodili se unuci, dođoše novi moderni vaktovi. Nažalost, dođose novi izazovi ali i manje lijepa iskušenja budućnosti koja je valjalo prevazići. Nisu djeca i unuci zaboravila te crtice i životne poruke nene i dede, nisu zaboravile mudrosti naših adeta i običaja, čak i ako su se po bijelom svijetu rasuli. Možda su dodali ponesto, možda nesto i unaprijedili koristeći novo doba, ali su ostali svjesni temelja za sretniju budućnost. Očuvali su srž, bit, poruku i pouku tradicije. To ih danas okuplja, grije im duše, čak i tamo negdje daleko, tome se uvijek vračaju, jer se svojima i bliskim Bosni osjećaju.


Ne postoji sreća u odricanju onog svoga, bosanskog, postoji samo praznina koja se ne moze ničim popuniti. Tako jedan unuk nenin, negdje tamo daleko, u svjetu, zastrije podove skupocijenim ćilimom. Bogme bi mu pravo hladno, iako ćilim debel biješe. Donese on iz Bosne ručno tkani, vuneni, cvijetni. Ne paše mu najbolje uz najmještaj, ali paše uz njegovu dušu i srce bosansko.

 

Sumejja Ćerim

Čitano 968 puta